Hamburg, ich liebe sehr...
Hamburg, do mojeg posjeta, nikad nije davao previše poseban dojam. Luka, industrija, promet - ti su epiteti bili vezani za moju predodžbu o tom gradu. Postoji toliko mjesta koje valja posjetiti prije tog sjevernonjemačkog grada, smatrao sam, ali potpuno neopravdano. Uostalom, kad bolje razmislimo, što očekivati od grada sa gotovo dva milijuna stanovnika koji već stoljećima nosi status slobodnog trgovačkog središta? Pa, eto, prekrasan stari centar grada, premrežen kanalima i mostovima (ima ih više nego Venecija i London zajedno), tisuće trgovina i restorana, zalogajnica i barova gdje se mogu kušati sve poznate svjetske kuhinje. Na korak jednog od drugog nalaze se grčki restoran i vijetnamski self-service, zatim indijski, turski, anatolski, tajlandski, marokanski i japanski restoran, a o kineskim ili meksičkim restoranima da i ne govorima. Te su kuhinje toliko imanentne današnjici da su gotovo postale sastavni dio prehrane zapadnih Europljana i izvan zasebnih kineskih ili meksičkih restorana. Ipak, zaželjeli smo kušati nešto zaista autentično, domaće, pa smo posjetili tradicionalni hamburški restoran i naručili Rinderrouladen tj. goveđu roladu, koja se poslužuje s tamnim umakom od crvenog vina, dinstanim slatkim crvenim kupusom i pečenim krumpirom. Ispričavamo se na mutnoj fotografiji, ali i to je dio dojma iz kišom opranog Hamburga.